Red Mise
Gospodine, daj da ovim otajstvima pristupamo s doličnim poštovanjem. Kad god se slavi spomen Kristove žrtve, vrši se u nama djelo otkupljenja. Po Kristu.
Darovna molitva
Danas možemo pronaći lijep broj kvalitetnih tekstova koji govore o redu Svete Mise te tekstova raznih molitava povezanih s Misom: u molitvenicima, na internetskim stranicama župa, na stranicama koje se bave vjerskom tematikom... Jednako tako, postoji dovoljan broj izvrsnih tekstova o svećeništvu i o ulozi svećenika u Misi. Zbog toga sam ovdje odlučio iznijeti samo zapažanja koja su usko povezana s tematikom knjige. Ta su zapažanja plod mog razmatranja i iskustava te plod razmatranja liturgičara čije sam tekstove i predavanja imao prilike čitati, odnosno slušati.
Izgovaranje i slušanje misnih tekstova
Riječi koje se na Misi izgovaraju nisu skup formula koje treba samo izgovoriti na ispravan način kako bi se ispunila određena forma ili dužnost. Ako misne tekstove ne izgovaramo i ne slušamo s razumijevanjem i ako iza onoga što izgovaramo ne stojimo srcem (ako nas to iskreno ne zanima), tada naše sudjelovanje u Misi nije ni izdaleka onako djelatno i plodonosno kako bi to moglo biti.
Mnogi su molitveni zazivi samo osnova u koju trebamo ugraditi, odnosno pridružiti joj: vlastite misli, želje i stavove. Ako smo se dobro pripremili, tada prilikom izgovaranja pojedinog teksta jednostavno u svijest prizovemo (sjetimo se, posvijestimo si) dio pripreme koji s tim tekstom možemo spojiti. Tako, primjerice zazivu Gospodine, smiluj se možemo kratko, u mislima dodati svoju misnu nakanu, primjerice situaciju ili osobu kojoj želimo da se Gospodin smiluje. Jednako tako, ako smo potpuno sabrani, Duh Sveti nam, prilikom izgovaranja svakog od tri zaziva Gospodine, smiluj se, može u misli donijeti određene osobe o kojima u pripremi za Misu možda nismo uopće razmišljali. Ovo „donošenje u misli” tipičan je način na koji nam Duh Sveti pomaže u molitvi, pogotovo ako se odreknemo vlastite sebičnosti i ako nam je stalo da naše sudjelovanje u Svetoj Misi bude na što veću korist i drugima, posebno onima koji nam neće moći uzvratiti.
Dijelove Svete Mise veoma je korisno razmatrati tijekom uobičajenog molitvenog vremena. Korisno ih je razmatrati tako da njihovim zazivima i frazama dodajemo svoje misli i nakane te da Duhu Svetome dopustimo da nam u misli donosi potrebe drugih ljudi. To „donošenje nakana u misli” uvelike nam pomaže u razvijanju osobnog intimnog odnosa s Duhom Svetim i u tome da se oslobodimo vlastite sebičnosti i ograničenosti u kojima molimo samo za sebe i svoje bližnje.
Dakle, važno je da cijelu Misu budemo sabrani kako bismo mogli posvetiti punu pažnju svakoj riječi koju izgovaramo ili slušamo. To će nam uspjeti vrlo rijetko i često ćemo nailaziti na neobjašnjive prepreke. Dogodit će nam se da nam misli odlutaju upravo u onom dijelu Mise u kojem smo htjeli biti najsabraniji, primjerice u Pokajničkom činu. Ili se nakon minute ili dvije nećemo moći prisjetiti nečega što smo čuli i razumjeli i što nam se je učinilo važnim za daljnje razmatranje. Također nam se može dogoditi da se, uz svu volju, neposredno nakon Mise ne možemo sjetiti nečega što smo htjeli upamtiti kako bismo poslije Mise nastavili s razmatranjem (meditacijom). Meni se zna dogoditi da se nikako ne mogu sjetiti jednog od misnih čitanja ili neke od misnih molitvi, poput zborne ili prikazne. To mi je dodatni motiv da uložim dodatni napor, prisjetim se 'zaboravljenoga' i još bolje 'utvrdim gradivo'.
Uloga svećenika
Svećenik predstavlja samog Krista. On prinosi Ocu naše molitve i prošnje, prikazuje misnu žrtvu za župsku zajednicu, izgovara Kristove riječi pretvorbe, preko njega nas Bog blagoslivlja i progovara nam.
Kako je lijepo i za vjernike korisno kad je svećenik zaljubljen u liturgiju, kad od Svete Mise živi. Kako je lijepo i za vjernike korisno kad je zaljubljen u Božju riječ, kad je vičan njezinu razmatranju i kad od nje živi. Kako je lijepo i za vjernike korisno kad je svećenik čovjek molitve, kad u njoj neprestano izgrađuje svoj intimni osobni odnos s Bogom i zagovara za stado koje mu je povjerio.
Kako je lijepo kad svećenik djeluje na svoje vjernike zarazno (u pozitivnom smislu te riječi). Kad u srcu ima iskustvo Svete Mise, onda u njoj sudjeluje i o njoj govori na zarazan način. Isto vrijedi za Božju riječ, molitvu, žrtvu… Ako svećenik u tome ima osobno iskustvo, onda o Riječi, o molitvi, o prihvaćanju i prikazivanju trpljenja govori na zarazannačin.
Dakle, zaraza bi trebala započeti u svećeniku i s njega se širiti na vjernike koji dolaze u crkvu, kako bi je oni onda proširili na ostale ljude dobre volje. Zaraza (u pozitivnom smislu te riječi) je izraz kojim možemo najbolje opisati evangelizaciju.
Na svećenicima je prvima zadatak da se pobrinu da vjernici razumiju, iskuse i zavole Svetu Misu. Kad svećenici govore iz vlastita iskustva sudjelovanja u Misi, vjernici ih razumiju i mnogi su ih u tom iskustvu spremni nasljedovati.
Ništa od toga svećenik ne može niti biti niti činiti ako nije naučio i navikao: dolaziti Gospodinu, provoditi vrijeme u Bogu napunjajući se njegovom milošću, ako nije naučio i navikao ostajati u njemu, ako nije naučio rasti u milosti i mudrosti pred Bogom i ljudima.
Crkva nas potiče da učimo razmatrati (meditirati) Božju riječ od malih nogu, kako bismo od nje živjeli. Svećenik zaljubljen u Božju riječ i vičan njezinu razmatranju, tu će ljubav i umješnost razmatranja s lakoćom prenijeti na svoje vjernike.
Zahvaljujem Bogu što sam u najranijoj mladosti imao upravo takve svećenike. Njihova zaljubljenost u Isusovu prisutnost u Euharistiji tako je utjecala na mene da sam često znao dolaziti sâm u crkvu i klanjati se Isusu, posebno kroz euharistijske pjesme: Klanjam ti se smjerno; Klanjam ti se, Isuse; Moj Isuse; Odzivam se, Isuse... Zahvaljujem Bogu što sam imao vjeroučitelja svećenika koji je bio zaljubljen u Božju riječ, u Bibliju i koji nam je o pojedinim biblijskim knjigama pričao tako da smo ga svi jako rado slušali. Zahvaljujem Bogu i za svoje roditelje i baku, jer su me zarazililjubavlju prema Blaženoj Djevici Mariji, svecima i dušama u Čistilištu, jer su me zarazili pouzdanjem u njihovu pomoć. Zahvaljujem za njih jer su kupovali vjerske časopise i knjige, koji su me dodatno zarazili ljubavlju prema Bogu, Crkvi i služenju.
Ne bih htio da me tko pogrešno shvati, no primijetio sam da u današnje vrijeme u nekim zemljama u okruženju, pa čak i u nekim našim župama, na Misu dolazi daleko manje djece nego u bliskoj nam prošlosti. Čini mi se da je problem u tome što im vjeronauk predaju vjeroučitelji (bilo svećenici, bilo laici) koji imaju znanje, ali iz nekog razloga u sebi još uvijek nemaju potrebnu zarazu.
U jedno sam sasvim siguran: ne postoji ni svećenik ni vjeroučitelj koga je u tu službu, u taj poziv i to poslanje pozvao Bog, za kojega bi bilo prekasno da se, ako je potrebno, vrati svojoj prvoj ljubavi, Bogu (ili mu možda prvi put zaista dođe) i učini sve što je potrebno kako bi se njime zarazio. Ako to istinski želi, u tome ga neće moći spriječiti ni godine ni iskustva suhoće vjere koja je prošao. Uvjeren sam da i svaki drugi vjernik može pronaći Boga i zaraziti se, samo ako ga potraži svim srcem.
Na svima je nama da molimo i prikazujemo žrtve za svoje svećenike i za vjeroučitelje svoje djece, jer Gospodin može učiniti mnogo dobroga po svećeniku i vjeroučitelju koji je voljen, poštovan i snažno podupiran molitvama svojih vjernika.
Posebno želim naglasiti da smo krštenjem svi postali svećenicima upravo zato da bismo smjeli i mogli Isusovu žrtvu prikazivati Ocu na svoje nakane. Samo zaređeni svećenik može izgovoriti riječi pretvorbe, no svaki vjernik po svom općem ili krsnom svećeništvu može prikazivati Isusovu žrtvu za svoje spasenje i za spasenje drugih. Jednako tako, možemo prikazivati i vlastite žrtve. Zahvalni smo što po Euharistiji možemo sudjelovati u Isusovoj otkupiteljskoj žrtvi, što na taj način možemo primati i drugima posredovati duhovna i vremenita dobra.
Iz iskustva znam da ovakva razmišljanja ne dopiru lako do ljudskog srca i da ih prihvaćamo tek kad ono o čemu govore počnemo kušati.
Tišina
Ovo pišem svećenicima.
Iznimno je važno vjernicima ostaviti dovoljno tišine kako bi ono što su čuli ili izgovorili mogli u razumu shvatiti i u srcu prihvatiti, te kako bi si mogli posvijestiti ili nadopuniti molitvene zazive (one kojima trebamo pridružiti vlastiti smisao). Više je puta dovoljno sa sljedećom misaonom cjelinom pričekati samo nekoliko sekundi. Malo bi više vremena trebalo ostaviti nakon svakog misnog čitanja tako da si vjernici mogu u mislima kratko utvrditi ono što im se u čitanju učinilo važnim zapamtiti, kako bi te riječi mogli sačuvati u srcu (Iv 14,23-24). Za to je u većini slučajeva nakon svakog čitanja dovoljna samo minuta. Ipak, najvažnije je barem nekoliko minuta tišine ostaviti nakon pričesti. U nekim sam crkvama bio ugodno iznenađen tišinom koja je nakon pričesti trajala nekoliko minuta. Nedjeljom i blagdanima zborovi u tim župama pjevaju samo dok traje podjela pričesti, a zatim zavlada potpuna tišina od nekoliko minuta. U to se vrijeme događa najvažniji dio Svete Mise. Stekao sam dojam da vjernici itekako znaju čemu ta tišina služi i da su silno zahvalni za nju. Očigledno ih je župnik zarazio. Sveti papa Ivan Pavao II. često je isticao kako je od tih nekoliko minuta tišine, u kojima je uranjao u Boga, uistinu živio. Isto vrijedi za mnoge druge svece, ali i mnoge druge vjernike koji su imali ili imaju povlasticu u šutnji iskusiti susret sa svojim Spasiteljem i Otkupiteljem.
Ukupno vrijeme koje bismo u Svetoj Misi trebali provesti u tišini iznosi od pet do najviše deset minuta. Kako se nedjeljne i blagdanska Misa ne bi morale produljivati (što je bitno jedino u crkvama u kojima se služi više Misa uzastopce), može se skratiti homilija, pogotovo one 'ulazne' i 'završne', te nepotrebno dugi oglasi, koji se u cijelosti mogu objaviti na internetu ili u župskom listiću.
Što se tiče svakodnevne Mise, zašto ona ne bi trajala pet minuta duže? Tih je dodatnih pet minuta silno važno za djelatno i plodonosno sudjelovanje.
I ovdje bih želio naglasiti, kao što to često činim, da su Svete Mise potpuno važeće i onda kada se ne služe po posebnom obrascu, i kada se za njih posebno ne priprema, i kada ih predvode svećenici koji nisu zaraženi, i kada se ne prave pauze ili se na bilo koji drugi način pokuša vjernicima olakšati sudjelovanje s raspoloživim srcem. I u tako služenim Misama Krist se potpuno daje. No, plodovi Mise uvelike ovise o raspoloživosti srca vjernika, a ta raspoloživost itekako ovisi o svemu spomenutome.
Htio bih dodati još nešto. Ponekad je okupljenim vjernicima moguće progovoriti nekoliko rečenica o osobi za koju se Misa prikazuje. Time svećenik može postići da vjernicima bude zaista stalo da se 'uključe', da za tu osobu mole umom i srcem te da znaju da u toj Misi zaista čine nešto korisno i važno.
Mir
Mir je jedna od najčešćih, najvažnijih i najljepših riječi u Bibliji pa tako i u liturgiji. Mir je plod Duha Svetoga, plod njegova djelovanja u našem srcu, plod milosti, plod milosrđa, plod prebivanja u Božjoj prisutnosti.
U Misi molimo za Kristov mir koji se ne može usporediti ni s čime što nam u svjetovnom smislu donosi mir. On sam je naš mir. Da bismo shvatili Kristov mir, trebamo se zapitati što je to nemir. Možda nemir možemo opisati ovim riječima: strah, tjeskoba, krivnja, povrijeđenost, razočaranje, bol, mržnja, nepraštanje, gorčina, bespomoćnost, neželjenost, odbačenost, nesigurnost, neodlučnost, nepovjerenje, ljubomora, zavist, zabrinutost za obitelj...?!
Sve su to stanja duše i duha koja nas uznemiruju, koja nam oduzimaju mir. Mnogi od nas naučili smo nemir potiskivati u dubinu svojih podsvijesti, no ponekad više nismo u stanju kontrolirati taj potisnuti nemir i on izlazi na površinu i stvara nam velike probleme.
Nemir može biti i plod Duha Svetoga. Naime, Duh Sveti može uznemiriti naše srce kako bi nam pokazao druge ljude u potrebi Božjeg milosrđa. Duh Sveti može uznemiriti, probuditi našu savjest koja nam je dana kako bi nas preko nje poticao da se žrtvujemo za druge i činimo dobro.
Jedino pravo rješenje za problem nemira bilo koje vrste je otkupljenje kroz predanje u Božju volju. O tome govori ova knjiga.
Počevši od samog misnog pozdrava, pa tijekom cijele Mise, a posebno u obredu pričesti molimo za Kristov mir. Tako nakon Očenaša svećenik ponavlja Isusovo obećanje učenicima po kojem nam ostavlja i daje svoj mir. Molimo ga da nam taj svoj mir dadne u naše dane (sada, a ne samo u raju): da budemo slobodni od nemira i nereda koje je grijeh proizveo u našim srcima, životima i obiteljima, da budemo slobodni od Zloga.
Vrhunac Mise je blagovanje žrtve, tj. blagovanje Jaganjca Božjega kojeg neposredno prije pričesti molimo da nam podari svoj, Jaganjčev mir. Isus, ulazeći u nas po pričesti, izgovara taj mir našoj duši kao što ga je izgovarao svaki put kad bi ušao u neku kuću i kao što su ga izgovarali apostoli koje je slao u evangelizaciju po dvojicu (Mt 10,12-13; Lk 10,5-6).
Kristov mir je dokaz da nam je Bog ispunio molitvu (Heb 11,1).
Ako nas je netko zamolio da za njega molimo, a nije nam rekao konkretan razlog, tada molimo da mu Gospodin podari svoj mir. Ako nismo sigurni za što da molimo, molimo za Kristov mir. Mir je duboka spoznaja srca da je Bog s nama.
Kad se nalazimo u opasnostima iz kojih ne vidimo izlaza, njegov nam mir daje sigurnost da je s nama, da se ne trebamo tjeskobno brinuti. Što god nam se loše dogodilo, sjetimo se da nam raspolaganju stoji Isusov mir. Sjetimo se da on svako zlo okreće na dobro, onima koji ga ljube.
Postoje životne situacije iz kojih nas Bog ne može osloboditi. Tako nas, primjerice ne može osloboditi od obaveze da se brinemo za svoje duševno bolesno dijete, ali nam može dati svoj mir po kojem ćemo znati da je on s nama i da to što činimo ima svoj smisao u vječnosti.
Na Misu dolazimo kako bismo zadobili Kristov mir, kako bismo ga sačuvali i posredovali ga drugima.
Pričest
Pričest je vrhunac Svete Mise. Bog je htio da u njoj, po njoj i kroz nju postanemo jedno s Isusom, da postanemo dionicima božanske naravi. Kad se pričestimo, Isus svojim tijelom i svojom krvlju, svojom dušom (svojim čovještvom) i svojim božanstvom ulazi u nas i u nama takav ostaje dokle god nam se u tijelu ne rastvore posvećeni kruh i vino.
Taj osobni susret mene, vjernika sa žrtvovanim Isusom uvelike ovisi o raspoloživosti mog srca. Cijeli dotadašnji tijek Mise usmjeren je na to da se ta raspoloživost postigne. Zato bismo Svetu Misu mogli u duhovnom smislu podijeliti na dva dijela: na pripravu za pričest i na samu pričest. Nakon što sam se pričestio, ulazim u svoje srce kako bih u njemu susreo i iskusio Isusa, odnosno trudim se svu svoju duhovnu i tjelesnu pažnju usmjeriti na Isusovu nutarnju prisutnost. Osobno to činim tako da ga prvo u srcu slavim, blagoslivljam i zahvaljujem mu, a zatim u molitvi predajem ono što mi je na srcu. Ako zbor pjeva prigodnu pričesnu pjesmu, onda se u srcu uživim u riječi pjesme. Tako postajem svjestan njegove nutarnje prisutnosti, svjestan da je on u meni i ja u njemu i zatim nastavljam svoju nutarnju molitvu.
Kad sam u njemu, ispunjen sam Duhom Svetim, ispunjen sam razlivenom ljubavlju Očevom i spreman sam (želim) i sposoban sam (mogu) predati se u Božju volju. Kad sam u njemu, spreman sam (želim zaista, svim srcem) i sposoban sam (milošću Duha mogu): oprostiti i najvećim neprijateljima; predati mu rane koje me najviše bole; primiti nutarnje iscjeljenje i oslobođenje; u vjeri srca, zajedno s njime moliti Oca i zagovarati za druge; iskreno mu zahvaljivati i blagoslivljati ga čitavim svojim bićem kako me već Duh Sveti vodi. Ponekad se to pričesno zajedništvo pretvori u mistično iskustvo Božje ljubavi i prisutnosti, a ponekad Gospodin želi da mu vjerujem, iako u svojem vanjskom čovjeku nisam iskusio ništa posebno.
Svako, i najmanje iskustvo približava me Bogu. Pod iskustvom podrazumijevam svaki doticaj milosti kojeg sam postao svjestan na bilo koji način. Svi znamo da je Isus rekao kako su blaženi oni koji ne vide, a vjeruju. Rekao je to nakon što je apostol Toma morao u njegove rane staviti svoje prste i dlan kako bi povjerovao. Rekao je to apostolima kad im se je ukazao i ukorio ih zbog njihove nevjere i okorjelosti srca. Trebali bismo se zapitati imamo li mi takvu vjeru da ne trebamo 'vidjeti'. Ako imamo, onda se njezini plodovi u našem životu zasigurno dobro vide. Ako nemamo trebali bismo znati da je Isus sedamdesetdvojici, nakon što su se vratili s misijskog putovanja, također rekao da je blago njima što su vidjeli i čuli (i iskusili) Božja čudesa. Jer, isto su to, zamislite što Isus kaže, htjeli vidjeti i iskusiti mnogi proroci i kraljevi, ali im nije bilo dano.
Dakle, blaženi mi kad vjerujemo srcem, a da nismo vidjeli i opipali i blago nama kad možemo iskusiti ono što proroci i kraljevi nisu mogli.
Kad samo pomislimo da mnogi od nas imamo prilike prisustvovati Svetoj Misi i više od deset tisuća puta tijekom života (neki i preko dvadeset tisuća puta), možemo shvatiti koliko je važno i najmanje iskustvo, koliko je važno potruditi se upoznati Svetu Misu te s oraspoloženim srcem pristupati pričesti. Kad bi nas milost Očeva na svakoj Misi, slikovito rečeno, samo malo privukla Isusu, vrlo bismo brzo mogli sve više i više uživati njegovu prisutnost. Uistinu smatram da trebamo težiti da se milost iskustva Božje prisutnosti dogodi u svakoj Svetoj Misi. Dogodit će se ako smo spoznali da je vrhunac Svete Mise istinski susret sa živim Isusom u pričesti.
Isus nam se u pričesti ne daje za nagradu zato što smo se ispovjedili, on ne dolazi u srca onih koji misle da su bez grijeha pa se zato zaslužuju pričestiti. Isus dolazi onima koji ga trebaju i onima koji ga ljube, dolazi onima koji vjeruju da im zaista dolazi u Tijelu, kao pravi Bog i pravi čovjek, dolazi onima koji ga žele blagovati kao žrtvovanog Jaganjca. Veći je broj onih koji ga trebaju od onih koji ga zaista ljube, no Isus svejedno dolazi jer zna da ljubav često započinje tek s primljenim milostima. On je taj koji uvijek ljubi prvi. Zato u odnosu s njime nemojmo previše razmišljati o tome kako zaslužiti njegovu ljubav ‒ dovoljno je razmišljati kako da mu je uzvratimo.
U jednoj darovnoj molitvi kaže se da se u pričesti događa razmjena u kojoj Isus uzima (otkupljuje) našu palu ljudsku narav kako bismo postali dionicima njegove božanske naravi. Zatim u toj istoj molitvi molimo za milost kako bismo tu istinu mogli spoznati i živjeti. Dakle, ono što nam Biblija i Crkva govore o pričesti možemo razumjeti razumom, no to nećemo živjeti ako to prvo ne spoznamo (iskusimo) u srcu. Zato trebamo čeznuti za riječju spoznaje za kojom vapimo u zadnjem zazivu prije pričesti: Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja. Taj isti zaziv, koji je u prošlosti značio nešto sasvim drugo, danas možemo shvatiti i ovako: Gospodine, kad uđeš u mene, daj mi da iskusim barem jednu tvoju riječ u svom srcu jer me svaka tvoja riječ može promijeniti, iscijeliti i osloboditi. Gospodine, mogu li te biti dostojan ako moje srce ne čezne za tvojom riječju?!
Mislim da ćemo na kraju ovozemaljskog života gorko žaliti za propuštenim prilikama koje su nam se u pričesti pružale na poseban način.
(KKC 1382; KKC 1391-1396; KKC 1374; KKC 1377; KKC 1098; SC 11; EE 61; KKC 1355; Iv 20,29; Lk 10,24; Iv 3,16; 1 Iv4,10-11; Iv 17,23-26; 1 Kor 11,28-31)
Struktura Mise
Obred Mise sastoji se od dva glavna dijela: službe riječi i Euharistijske službe (KKC 1346) te uvodnih i završnih obreda.
A) Uvodni obredi
- Pozdrav, ulazna pjesma i uvodni nagovor
- Pokajnički čin
- Gospodine, smiluj se
- (Slava)
- Zborna molitva
B) Služba riječi
- Čitanja
- Evanđelje
- Homilija ili propovijed
- Vjerovanje
- Sveopća ili vjernička molitva
C) Euharistijska služba
- Priprava darova
- Darovna molitva
- Euharistijska molitva
- Obred pričesti
Oče naš
Znak mira
Lomljenje kruha i pričest
Popričesna molitva
D) Završni obredi
- Oglasi
- Blagoslov
- Otpust
Uvodni obredi
Napomena:
Na mjestima gdje možemo u mislima dodati vlastitu molitvu stavio sam oznaku (M)
Tamo gdje sam dodao svoj komentar stavio sam oznaku (K).
Ulazak u crkvu
Kada se narod okupi, svećenik i službenici pristupaju k oltaru. Za to se vrijeme izvodi ulazna pjesma.
(K) U crkvu ćemo doći ranije kako bismo svoje srce oraspoložili i pripremili za djelatno i plodonosno sudjelovanje u otkupljenju.
Pozdrav, ulazna pjesma i uvodni nagovor
Došavši k oltaru, svećenik mu sa službenicima (ministrantima) iskaže dužnu počast, poljubi ga i, ako je zgodno, okadi. Zatim sa službenicima ode k sjedalu.
Kad završi ulazna pjesma, svećenik i vjernici se stojeći znamenuju, a svećenik govori:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
(K) Postanimo svjesni da ćemo za vrijeme Mise susretati sve tri Božanske osobe i da ćemo trebati obratiti pažnju kojoj se Osobi obraćamo. Kako ćemo pažnju usmjeriti na onu Božansku osobu s kojom u molitvi komuniciramo ako nismo svjesni o kojoj se Osobi radi?!
Narod odgovori:
Amen.
Nato svećenik, okrenut prema narodu i šireći ruke, pozdravi narod jednim od tri obrasca:
- Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Svetoga Duha sa svima vama.
- Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.
- Gospodin s vama.
(K) To su pozdravi koje bismo trebali često razmatrati, ali i koristiti ih u svakidašnjem životu, u susretu s ljudima – s namjerom da im posredujemo ono što ti pozdravi sadrže. Ako ih iz bilo kojeg razloga ne možemo izgovoriti naglas, možemo ih izgovoriti u srcu.
Narod odgovori:
I s duhom tvojim.
Kad biskup predvodi Misu, pozdravlja sa:
Mir vama.
Svećenik, ili đakon ili drugi podesan službenik može vjernike nakon pozdrava vrlo kratko uvesti u Misu dana započinjući riječima ulazne pjesme:
Smiluj mi se, Gospodine, jer sam iznemogao,
Gospodine, ozdravi me, jer dršću kosti moje!
(K) Ulazna pjesma iz obrasca Mise za bolesnike. Nakon pozdrava lijepo uvodi u samu srž Mise.
Pokajnički čin
Potom slijedi pokajnički čin. Svećenik pozove vjernike na pokajanje riječima:
Braćo i sestre, priznajmo svoje grijehe da mognemo proslaviti sveta otajstva.
Ili:
Braćo i sestre, počinjući slavljenje spomena Gospodnjeg ispitajmo savjest i priznajmo da smo grešni ljudi.
Ili:
Braćo i sestre, skupili smo se da slušamo riječ Gospodnju i slavimo žrtvu Kristovu, zato ćemo se pripraviti i zamoliti Boga da nam oprosti grijehe.
Ili:
Braćo i sestre, da bismo dostojno proslavili spomen Gospodnji neka svatko ispita sam sebe, prizna svoje krivice pred Bogom i Crkvom i oprostimo grijehe jedni drugima.
Ili:
Braćo i sestre, na početku ovog misnog slavlja saberimo se te zazovimo milosrđe Gospodnje.
Nakon kratke šutnje slijedi pokajanje a svećenik može izabrati između tri načina.
(K) Ta je šutnja apsolutno nužna kako bismo si mogli posvijestiti ili u pamet prizvati ispit savjesti koji smo učinili u pripremi za Misu.
Prvi način
Svi se zajedno ispovijedaju:
Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama, braćo, da sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i propustom:
i udarajući se u prsa, kažu:
moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.
(K) Svatko od nas ima grijeh ili slabost koja ga nadvladava. Postanimo svjesni svog prevelikog grijeha, tj. grijeha kojeg, bez milosti Božje ne možemo pobijediti, kojemu se ne možemo oduprijeti. Zatim, molimo za oslobođenje ili za snagu da se tome grijehu možemo oduprijeti. Tko tvrdi da ga nema, sam sebi laže.
Zatim nastave:
zato molim blaženu Mariju vazda Djevicu, sve anđele i svete, i vas braćo, da se molite za me Gospodinu, Bogu našemu. (M)
Drugi način
Svećenik kaže:
Smiluj nam se, Gospodine.
Narod odgovori:
Jer smo sagriješili tebi. (M)
Svećenik:
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje.
Narod:
I spasenje svoje daj nam. (M)
Treći način
Nakon kratke šutnje, svećenik ili neki drugi podesan službenik govori sljedeće ili druge zazive s Gospodine, smiluj se:
Gospodine, koji si poslan izliječiti srca slomljena, smiluj se.
Narod odgovori:
Gospodine, smiluj se. (M)
Svećenik:
Kriste, koji si došao pozvati grešnike, smiluj se.
Narod:
Kriste, smiluj se. (M)
Svećenik:
Gospodine, koji sjediš s desne Ocu da nas zagovaraš, smiluj se.
Narod:
Gospodine, smiluj se. (M)
Nakon jednog od tri načina pokajanja slijedi svećenikovo odrješenje:
Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam grijehe naše
i priveo nas u život vječni.
Narod odgovori:
Amen.
Gospodine, smiluj se
Slijede zazivi Gospodine, smiluj se, ako već́ nisu prethodili u nekom obrascu pokajničkog čina.
Gospodine, smiluj se.
Gospodine, smiluj se. (M)
Kriste, smiluj se.
Kriste, smiluj se. (M)
Gospodine, smiluj se.
Gospodine, smiluj se. (M)
(K) U te zazive unesimo svoju nakanu. Dopustimo Duhu da nas nadahne i za druge naše potrebe i za potrebe drugih ljudi.
Slava Bogu na visini
Zatim, kad je određeno, pjeva se ili govori pjesan Slava:
(K) Slava je jedna od najsavršenijih molitava. Nastojmo je moliti sa svom mogućom pažnjom.
Slava Bogu na visini.
I na zemlji mir ljudima dobre volje.
Hvalimo te.
Blagoslivljamo te.
Klanjamo ti se.
Slavimo te.
Zahvaljujemo ti radi velike slave tvoje.
Gospodine Bože, Kralju nebeski,
Bože Oče svemogući.
Gospodine Sine jedinorođeni, Isuse Kriste.
Gospodine Bože, Jaganjče Božji, Sine Očev.
Koji oduzimaš̌ grijehe svijeta, smiluj nam se. (M)
Koji oduzimaš̌ grijehe svijeta, primi našu molitvu. (M)
Koji sjediš̌ s desne Ocu, smiluj nam se. (M)
Jer ti si jedini svet.
Ti si jedini Gospodin.
Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste.
Sa Svetim Duhom, u slavi Boga Oca. Amen.
Zborna molitva
Kad svrši slava, svećenik sklopljenih ruku kaže:
Pomolimo se.
Svi zajedno sa svećenikom neko vrijeme mole u šutnji. Tada svećenik raširenih ruku moli zbornu molitvu. Može izabrati jedan od dva načina:
Bože, tvoj je Sin na svom tijelu podnio naše boli i pokazao vrijednost slabosti i trpljenja. Usliši našu molitvu za bolesnu braću i sestre: nek spoznaju da ih zbog bolova i slabosti Krist proglašava blaženima i pridružuje svojoj muci za spasenje svijeta.
Ili:
Svemogući vječni Bože, spasenje svih vjernih! Zazivamo tvoje milosrđe za naše bolesnike: vrati im zdravlje i daj da ti zahvaljuju u tvojoj Crkvi.
(K) Primjeri Zborne molitve uzeti su iz Mise za bolesnike. Važno je da Zbornu molitvu razumijemo (da smo svjesni kojoj se Božanskoj osobi obraćamo i za što molimo). U suprotnom je ne možemo moliti ni umom ni srcem. Kratka šutnja, u kojoj sadržaj Zborne molitve možemo shvatiti u razumu i prihvatiti ga u srcu, ovdje je apsolutno nužna. Apsolutno je važno da svaku misnu molitvu poštujemo (posvetimo joj primjerenu pažnju).
Zborna molitva završava na jedan od tri načina koja slijede u nastavku (u Misi za bolesnike podesan je samo prvi način):
Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova.
Ili:
Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova.
Ili:
Koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova.
Narod odgovori:
Amen.
Služba riječi
Prvo čitanje
Zatim čitač ide k ambonu i čita prvo čitanje, koje svi sjedeći slušaju.
2 Kr 20,1-6
Vidio sam tvoje suze, izliječit ću te.
Čitanje Druge knjige o Kraljevima
U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: »Ovako veli Gospodin: ‘Uredi kuću svoju jer ćeš umrijeti; nećeš ozdraviti.’«
Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: »Ah, Gospodine! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam činio što je dobro u tvojim očima.« I Ezekija briznu u gorak plač.
Izaija još ne bijaše izišao iz središnjeg predvorja kad mu je stigla riječ Gospodnja: »Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Gospodin, Bog tvoga oca Davida: ‘Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u dom Gospodnji. Dodat ću tvome vijeku još petnaest godina. Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit ću ovaj grad radi sebe i sluge svoga Davida.’«
(K) Čitanje uzeto iz obrasca Mise za bolesnike. Važno je da čujemo cijeli sadržaj čitanja, ali jednako tako budimo pozorni na to da nam Bog može osobno progovoriti na način da nam 'naglasi' samo jedan njegov specifični dio.
U znak da je čitanje završeno, čitač doda:
Riječ Gospodnja.
Svi uskliknu:
Bogu hvala.
(K) Ako nismo Bogu zahvalni za njegovu riječ, ako taj 'Bogu hvala' nije iskren, ako ne izlazi iz razuma i srca, zapitajmo se ljubimo li ga (Iv 14,23-24).
Psalam
Psalmist ili pjevač izvodi psalme, a narod pripjev.
Iz 38,10.11.12abcd.16
Gospodine, ti si spasio dušu moju od propasti.
------
Govorio sam: U podne dana svojih
ja moram otići.
Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano
za ostatak mojih ljeta.
------
Govorio sam: Vidjet više neću Gospodina
na zemlji živih,
vidjet više neću nikoga
od stanovnika ovog svijeta.
------
Stan je moj razvrgnut,
bačen daleko,
kao šator pastirski;
poput tkalca moj si život namotao
da bi me otkinuo od osnove.
------
Gospodine, za tebe živjet će srce moje
i živjet će moj duh.
Ti ćeš me izliječiti
i vratiti mi život.
(K) Psalam uzet iz obrasca Mise za bolesnike
Drugo čitanje
Nakon toga, ako treba uzeti drugo čitanje, čitač ga čita na ambonu kao gore.
Dj 28,7-10
Svi koji na otoku bijahu bolesni dolažahu k Pavlu te ozdravljahu.
Čitanje Djela apostolskih
U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio. A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja, pa je ležao. Pavao uđe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izliječi ga. Nakon toga dolažahu i ostali koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljahu. Oni nas zato mnogim počastima počastiše i na odlasku nam što je potrebno priskrbiše.
(K) Čitanje iz obrasca Mise za bolesnike.
U znak da je čitanje završeno, čitač doda:
Riječ Gospodnja.
Svi uskliknu:
Bogu hvala.
Evanđelje
Slijedi Aleluja ili druga pjesma.
Mt 8,17
(Aleluja)
On slabosti naše uze
i boli ponese.
Nato đakon koji ima navijestiti Evanđelje, naklonjen pred svećenikom, tišim glasom traži blagoslov:
Gospodine, molim blagoslov.
Svećenik tišim glasom kaže:
Gospodin ti bio u srcu i na usnama:
da dostojno i prikladno navijestiš njegovu Blagu vijest: u ime Oca i Sina + i Duha Svetoga
(K) Sva bi čitanja trebala biti pročitana dostojno i prikladno, odnosno s razumijevanjem i tako da ih slušatelji mogu dobro čuti i razumjeti.
Đakon odgovori:
Amen.
Ako nema đakona, svećenik naklonjen pred oltarom tiho govori:
Svemogući Bože, očisti mi srce i usne da mogu dostojno navijestiti tvoju svetu Blagu vijest.
Zatim đakon ili svećenik ide k ambonu te kaže:
Gospodin s vama.
Narod odgovori:
I s duhom tvojim.
Đakon ili svećenik:
Čitanje Evanđelja po I.,
Pri tom znamenuje knjigu i sebe na čelu, ustima i prsima.
Narod usklikne:
Slava tebi, Gospodine.
Đakon ili svećenik pročita Evanđelje
Mt 8,14-17
On slabosti naše uze.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke, i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.
A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi – da ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.
(K) Evanđelje iz obrasca Mise za bolesnike.
Kad svrši Evanđelje, đakon ili svećenik kaže:
Riječ Gospodnja.
Svi uskliknu:
Slava tebi, Kriste.
Zatim svećenik ili đakon poljubi knjigu i tiho reče:
Evanđeoskom riječi uništili se naši grijesi.
(K) Tu bismo molitvu mogli shvatiti i ovako: „Daj, Gospodine, da tvoja riječ uđe u srce i podari nam pravu spoznaju naših grijeha i pravu spoznaju ljubavi Isusove kako bismo se mogli iskreno pokajati.”
Homilija
Slijedi homilija (propovijed), koja se ima držati u nedjelje i zapovjedne blagdane a preporučuje se i u druge dane.
(K) Kad dolazi iz svećenikova razmatranja misnih čitanja, homilija je Božji govor okupljenim vjernicima. Kad je homilija samo rezultat svećenikovih razmišljanja o misnim čitanjima, tada je to samo pouka. Kratka pauza nakon homilije dobro dođe vjernicima da se prisjete i utvrde najvažnije što su u njoj čuli.
Nakon homilije, kad je određeno, ispovijeda se vjera.
Vjerovanje
(K) Ovdje vjernike već pomalo svlada umor pa se Vjerovanje većinom izgovara automatski, tako da se u njemu ne sudjeluje razumom i srcem. Dobro je da prve dvije riječi: „Vjerujem u” u mislima zamijenimo riječima: „Uzdam se u” ili riječima: „Imam duboko povjerenje u”. Tako Vjerovanju dajemo njegov puni smisao.
Vjerujem u jednoga Boga.
Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje,
svega vidljivoga i nevidljivoga.
I u jednoga Gospodina Isusa Krista,
jedinorođenoga Sina Božjega.
Rođenog od Oca prije svih vjekova.
Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga.
Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem,
po kome je sve stvoreno.
Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja
sišao s nebesa.
Na ove riječi do postao čovjekom svi se naklone.
I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom.
Raspet također za nas:
pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan.
I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu.
i uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu.
I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve,
i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.
I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca;
koji izlazi od Oca i Sina.
Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi;
koji je govorio po prorocima;
I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu.
Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha.
I iščekujem uskrsnuće mrtvih.
I život budućega vijeka. Amen.
Sveopća ili vjernička molitva
Slijedi sveopća ili vjernička molitva.
(K) Nakon svake izgovorene molbe, prije nego što vjernici izreknu zaziv Gospodine, smiluj se ili sl., dobro je nekoliko sekundi ostati u šutnji. U šutnji možemo shvatiti i prihvatiti ono za što molimo kako naša molitva ne bi bila izgovorena samo ustima bez sudjelovanja razuma i srca. Nakon pročitanih molitava svećenik ostavlja vremena za šutnju kako bi vjernici mogli u sebi dodati svoje molbe.
Euharistijska služba
Priprava darova
Nakon toga počinje prikazna pjesma. Poslužnici stave na oltar tjelesnik, ubrus, kalež i misal.
Poželjno je da vjernici očituju svoje sudjelovanje prinosom: donoseći ili kruh i vino za euharistijsko slavlje ili druge darove za potrebe Crkve i siromaha.
Svećenik stojeći uz oltar uzme pliticu s kruhom i držeći je malo podignutu iznad oltara, tiho govori:
Blagoslovljen si, Gospodine, Bože svega svijeta:
od tvoje darežljivosti primismo kruh što ti ga prinosimo;
ovaj plod zemlje i rada ruku čovječjih,
postat će nam kruhom života.
Ako se prikazna pjesma ne pjeva, svećenik te riječi može izgovoriti naglas, a narod može na kraju uskliknuti:
(K) Dobro je za vrijeme priprave darova predati u srcu ishod nakane i tako unaprijed prihvatiti Božju volju. Također, to je vrijeme u kojem možemo Bogu predati svoju obitelj, druge osobe za koje molimo, posao i sve ostalo do čega nam je naročito stalo, a posebno bismo se trebali sjetiti duša u Čistilištu.
Blagoslovljen Bog u vijeke.
Đakon ili svećenik ulije vina i malo vode u kalež te tiho govori:
Otajstvo ove vode i vina
učinilo nas dionicima božanstva onoga
koji se udostojao uzeti dijela u našem čovještvu.
Nakon toga svećenik tiho govori:
Blagoslovljen si, Gospodine, Bože svega svijeta:
od tvoje darežljivosti primismo vino što ti ga prinosimo;
ovaj plod trsa i rada ruku čovječjih,
postat će nam piće duhovno.
Ako se prikazna pjesma ne pjeva, smije svećenik te riječi izgovoriti naglas, a narod može na kraju uskliknuti:
Blagoslovljen Bog u vijeke.
Poslije toga svećenik, naklonjen, tiho govori:
Primi nas, Gospodine, duhom ponizne i srcem skrušene;
bila danas naša žrtva pred tvojim licem takva
da ti se svidi, Gospodine Bože.
(K) Ako smo na Misu (pred Božje lice) došli bez nakane da je, s vjerom, ljubavlju, poniznošću i skrušenošću, prikažemo za svoje ili nečije otkupljenje, tada teško možemo očekivati da će se naša žrtva Bogu svidjeti.
Svećenik nato, stojeći sa strane oltara, opere ruke tiho govoreći:
Operi me, Gospodine, od mog bezakonja
i od grijeha me moga očisti.
Nakon toga nasred oltara, šireći i sklapajući ruke, licem prema narodu, kaže:
Molite, braćo i sestre:
da moja i vaša žrtva
bude ugodna Bogu Ocu svemogućemu.
(K) Posvijestimo si za što i za koga žrtvujemo, odnosno na koju nakanu prikazujemo Misu – svećenik i mi osobno.
Narod odgovori:
Primio Gospodin žrtvu iz tvojih ruku
na hvalu i slavu svojega imena,
i na korist nama
i čitavoj svojoj svetoj Crkvi.
Darovna molitva
Zatim svećenik raširenih ruku moli darovnu molitvu. Na kraju narod usklikne:
Bože, u tvojoj su ruci svi časovi našega života.
Primi naše molitve i prinose i smiluj se bolesnoj braći:
Odagnaj opasnost koja im prijeti
I daj da se radujemo što su ozdravili. Po Kristu.
(K) Darovna molitva iz Mise za bolesnike.
Amen.
Euharistijska molitva
(K) Najčešće se uzimaju druga i treća euharistijska molitva. Ovdje ću staviti samo drugu.
Svećenik započne euharistijsku molitvu. Šireći ruke, kaže:
Gospodin s vama.
Narod:
I s duhom tvojim.
(K) To možemo shvatiti i ovako: „Neka nam Gospodin (to želimo i svećeniku i sebi) bude u mislima, neka sva naša pažnja bude s njime i u njemu”.
Svećenik:
Gore srca.
(K) To možemo shvatiti i ovako: „Postanimo svjesni Boga i njegove slave na nebesima. Neka naša srca, sva naša pažnja budu usmjereni na njegovu nebesku slavu.” Dobra priprava za ovaj dio euharistijske molitve jest čitanje i razmatranje tekstova iz Knjige Otkrivenja koji opisuju Božju veličinu, slavu i moć.
Narod:
Imamo kod Gospodina.
Svećenik:
Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu.
Narod:
Dostojno je i pravedno.
(K) Pravo značenje ovih riječi često spoznamo tek kad smo u kakvoj velikoj nevolji iz koje nas može izvući samo Bog, ili kad se nalazimo pred smrću svjesni da dolazimo na Božji sud. Zato molimo Gospodina neka nam dadne milost da te riječi spoznamo čim prije, ne u nevolji ili tek pred smrt.
Svećenik:
Uistinu, dostojno je i pravedno, pravo
i spasonosno,
svagda i svagdje zahvaljivati tebi, Oče sveti,
po tvom ljubljenom Sinu Isusu Kristu,
Riječi tvojoj po kojoj si sve stvorio.
Njega si nam,
utjelovljena po Duhu Svetom i rođena od Djevice,
za Spasitelja i Otkupitelja poslao.
Vršeći tvoju volju
on tebi steče sveti narod;
trpeći na križu raširi ruke
da smrt uništi, uskrsnuće objavi.
I stoga s anđelima i sa svima svetima
slavu tvoju naviještamo uglas govoreći:
Svi:
Svet, svet, svet Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja tvoje slave.
Hosana u visini.
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.
Hosana u visini.
(K) Isus je taj koji će sada doći u ime Gospodnje. Zato sada njega blagoslivljamo i slavimo, svu svoju pažnju usmjeravamo na njegov dolazak na oltar i među nas, njemu kličemo. On dolazi kao pravi Bog i pravi čovjek. On je Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, no on je i žrtvovani Jaganjac koji se za nas predaje upravo u ovim trenucima.
Svećenik raširenih ruku govori:
Uistinu svet si, Gospodine,
izvore svake svetosti.
(K) Postanimo svjesni da se svećenik obraća Ocu: u svoje i u naše ime.
Tada sklopi ruke i, držeći ih ispružene nad darovima, govori:
Tebe, zato, molimo:
rosom Duha svoga posveti ove darove,
sklopi ruke i napravi znak križa nad kruhom i kaležom govoreći:
da nam postanu Tijelo i + Krv
Gospodina našega Isusa Krista.
Sklopi ruke.
Uzme kruh i, držeći ga malo iznad oltara, nastavi:
Kad se dragovoljno predao na muku,
on uze kruh, tebi zahvali,
razlomi i dade učenicima svojim govoreći:
(K) Bez zahvalnosti ne možemo imati intimni osobni odnos s Bogom. Isus je u svemu bio Ocu zahvalan. Pavao nas potiče da zahvaljujemo uvijek i u svemu. Priprema za Misu počinje zahvaljivanjem i time bi trebala početi svaka naša molitva. Zahvalnost i zahvaljivanje trebale bi biti navike svakog vjernika.
Malo se sagne.
UZMITE I JEDITE OD OVOGA SVI:
OVO JE MOJE TIJELO
KOJE ĆE SE ZA VAS PREDATI.
Pokaže posvećenu hostiju narodu, spusti je na pliticu i pokleknuvši pokloni se.
Zatim nastavi:
Isto tako, pošto večeraše, uze i kalež,
Uzme kalež i, držeći ga malo iznad oltara, nastavi:
ponovno ti zahvali i dade učenicima svojim govoreći:
Malo se sagne
UZMITE I PIJTE IZ NJEGA SVI:
OVO JE KALEŽ MOJE KRVI
NOVOGA I VJEČNOGA SAVEZA
KOJA ĆE SE PROLITI ZA VAS I ZA SVE LJUDE
NA OTPUŠTENJE GRIJEHA.
OVO ČINlTE MENI NA SPOMEN.
Pokaže kalež narodu, stavi ga na tjelesnik i pokleknuvši pokloni se.
Zatim kaže:
Tajna vjere:
A narod nastavi poklikom:
1. Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo,
tvoje uskrsnuće slavimo,
tvoj slavni dolazak iščekujemo.
(K) O Isusovoj smrti i uskrsnuću govorimo i u njima sudjelujemo. Njegov slavni dolazak ne iščekujemo samo na kraju vremena već i u svakoj Svetoj Misi, a osobito u pričesti. To iščekivanje Isusova slavnog dolaska, na oltar, a onda i u naša srca, najbolje opisuje razlog našeg dolaska na Svetu Misu. Slaveći Isusovo slavno uskrsnuće, postajemo svjesni da i svatko od nas želi uskrsnuti i tome se unaprijed radujemo. Ako ga nismo navikli s radošću iščekivati u pričesti, kako se možemo radovati njegovu drugom dolasku, kako se možemo radovati nebu?
2. Kad god blagujemo ovaj kruh
i pijemo kalež,
tvoju smrt, Gospodine, naviještamo,
tvoj slavni dolazak iščekujemo.
3. Spasi nas. Spasitelju svijeta,
koji si nas svojim križem i uskrsnućem oslobodio.
Zatim svećenik raširenih ruku govori:
Slaveći, dakle, spomen smrti i uskrsnuća tvoga Sina,
prinosimo ti, Gospodine,
kruh života i kalež spasenja,
i zahvaljujemo ti što si nas pozvao
da stojimo pred tobom i tebi služimo.
Smjerno te molimo
da nas, pričesnike Tijela i Krvi Kristove,
Duh Sveti sabere u jedno.
Spomeni se, Gospodine, Crkve svoje širom svijeta:
usavrši je u ljubavi
zajedno s papom našim I. i biskupom našim I.
i sveukupnim svećenstvom.
U Misama za pokojne može se dodati:
Spomeni se sluge svoga (službenice svoje) I.
kojega (koju) si (danas) s ovoga svijeta
pozvao k sebi.
Daj da on (ona) koji (koja) je krštenjem
urastao (urasla) u smrt tvoga Sina
postane dionikom i njegova uskrsnuća.
Spomeni se i naše braće,
koja usnuše u nadi uskrsnuća, (M)
i svih koji preminuše u tvom smilovanju:
privedi ih k svjetlu svoga lica.
Molimo te, smiluj se svima nama,
da zavrijedimo biti sudionici vječnoga života
s blaženom Bogorodicom Djevicom Marijom,
s blaženim apostolima i svim svetima
koji su živjeli u tvojoj ljubavi,
da te hvalimo i slavimo
Sklopi ruke
po Isusu Kristu, tvome Sinu.
Uzme pliticu s hostijom i kalež, oboje podigne i govori:
PO KRISTU, I S KRISTOM, I U KRISTU,
TEBI BOGU, OCU SVEMOGUĆEMU,
U JEDINSTVU DUHA SVETOGA,
SVAKA ČAST I SLAVA
U SVE VIJEKE VJEKOVA.
Narod usklikne:
AMEN.
Obred pričesti
Oče naš
Odloživši kalež i pliticu, svećenik sklopljenih ruku govori:
Spasonosnim zapovijedima potaknuti
i božanskim naukom poučeni
usuđujemo se govoriti:
ili:
Spasitelj nam je zapovjedio
i božanskim nas naukom poučio
te smijemo govoriti:
ili:
Pomolimo se kao što nas je Gospodin naučio moliti:
ili:
Mi se zovemo i jesmo djeca Božja,
zato puni pouzdanja molimo:
Raširi ruke i zajedno s narodom nastavlja:
Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje, (M)
budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. (M)
Kruh naš svagdanji daj nam danas. (M)
I otpusti nam duge naše (M)
kako i mi otpuštamo dužnicima našim. (M)
I ne uvedi nas u napast, (M)
nego izbavi nas od zla. (M)
Svećenik sam nastavi raširenih ruku:
Izbavi nas, molimo, Gospodine, od svih zala, (M)
daj milostivo mir u naše dane, (M)
da s pomoću tvoga milosrđa
budemo svagda i slobodni od grijeha (M)
i sigurni od sviju nereda: (M)
čekajući blaženu nadu
i dolazak Spasitelja našega Isusa Krista.
Sklopi ruke.
Narod zaključi molitvu poklikom:
Jer tvoje je kraljevstvo
i slava i moć
u vjekove.
Znak mira
Zatim svećenik raširenih ruku naglas govori:
Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao svojim
apostolima:
mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem;
molimo, ne gledaj naše grijehe,
nego vjeru svoje Crkve;
smiri je, molimo, i saberi u jedno.
Kako je volja tvoja.
Sklopi ruke:
Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
Narod odgovori:
Amen.
Svećenik šireći i sklapajući ruke doda:
Mir Gospodnji bio vazda s vama.
Narod odgovori:
I s duhom tvojim.
Zatim, ako je zgodno, đakon ili svećenik doda:
Pružite mir jedni drugima.
I svi prema mjesnom običaju znakom zasvjedoče jedni drugima mir i ljubav.
Lomljenje kruha i pričest
Svećenik zatim lomi kruh nad pliticom, odlomljeni dio stavi u kalež i tiho govori:
Ovo miješanje Tijela i Krvi Gospodina
našega Isusa Krista
bilo nama pričesnicima za vječni život.
Za to se vrijeme pjeva ili govori:
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
smiluj nam se. (M)
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
smiluj nam se. (M)
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
daruj nam mir. (M)
To se može ponoviti i više puta ako lomljenje kruha potraje duže. Posljednji put se kaže:
Daruj nam mir.
Zatim svećenik sklopljenih ruku tiho govori:
Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga,
ti si po volji Očevoj,
uz sudjelovanje Duha Svetoga,
svojom smrću oživio svijet:
izbavi me ovim presvetim Tijelom i Krvlju svojom
od svih mojih opačina i svakoga zla; (M)
daj da se uvijek držim tvojih zapovijedi,
i ne dopusti da se ikad odijelim od tebe.
Ili:
Gospodine Isuse Kriste,
neka mi blagovanje tvoga Tijela i Krvi
ne bude na sud i osudu,
nego po tvojoj dobroti
neka mi bude duši i tijelu zaštita i lijek.
Svećenik poklekne, uzme hostiju, malo je podigne iznad plitice te, licem prema narodu, kaže naglas:
Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima
grijehe svijeta.
Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu.
I zajedno s narodom jedanput kaže:
Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj,
nego samo reci riječ
i ozdravit će duša moja. (M)
Svećenik, prema oltaru, tiho kaže:
Tijelo Kristovo sačuvalo me za život vječni.
Zatim se pričesti Tijelom. Dok svećenik blaguje Tijelo Kristovo, počne pričesna pjesma. Zatim uzme kalež i tiho kaže:
Krv Kristova sačuvala me za život vječni.
I pričesti se Presvetom Krvlju.
Nakon toga uzme pliticu ili ciborij, pođe k onima koji će se pričestiti, te hostiju malo podigne, pokaže svakomu od njih i kaže:
Tijelo Kristovo
Pričesnik odgovori:
Amen.
I pričesti se.
(K) Pričest je vrhunac Mise. Nastojmo biti jedno s Ocem i Sinom u Duhu Svetome. Bog ulazi u nas i očekuje od nas da i mi 'uđemo' u njega. Ući ćemo u njega tako da na njega usmjerimo svu svoju pažnju. Govorimo mu u svojim mislima samo one riječi koje zaista izlaze iz srca. Neka se pričest događa u potpunoj iskrenosti i otvorenosti srca.
Kad pričešćivanje svrši, svećenik ili đakon očisti pliticu nad kaležom i sam kalež. Tad se svećenik može vratiti k sjedalu.
Ako je zgodno, može se neko vrijeme ostati u šutnji.
(K) Je li zgodno ili nezgodno odlučuje svećenik koji predvodi Misu, već prema tome kako on sam doživljava pričest.
Popričesna molitva
Zatim svećenik stojeći kod sjedala ili kod oltara kaže:
Pomolimo se. (M)
I svi skupa s njime mole neko vrijeme u šutnji, osim ako se prije toga već šutjelo.
Nato svećenik raširenih ruku moli pričesnu molitvu.
Bože, slabu čovjeku ti si jedina potpora.
Pomozi našoj bolesnoj braći, da se zdravi opet pojave u tvojoj Crkvi. (M)
Po Kristu.
(K) Iz Mise za bolesnike.
Narod na kraju usklikne:
Amen.
Završni obredi
Oglasi
Slijede kratke obavijesti narodu, ako ih ima.
Blagoslov
Zatim se narod otpušta. Svećenik, šireći ruke prema narodu, kaže:
Gospodin s vama.
Narod odgovori:
I s duhom tvojim.
Svećenik blagoslovi narod riječima:
Blagoslovio vas Svemogući Bog, Otac i Sin i + Duh Sveti.
Narod odgovori:
Amen.
Otpust
Zatim đakon ili sam svećenik sklopljenih ruku prema narodu kaže:
Idite u miru.
Narod odgovori:
Bogu hvala.
Nato svećenik poljubi oltar kao u početku. Iskaže mu dužnu počast s poslužnicima i otiđe. Ako neposredno slijedi koji liturgijski čin, izostavlja se obred otpuštanja.