Jesu li tvoje misli usmjerene na mene? Razmišljaš li o vječnosti?
Kad bi mogao vidjeti pakao, kad bi vidio bol i prazninu koju će osuđeni vječno trpjeti ondje nakon što vide mene i raj u koji nikad neće moći doći, zapitao bi se kako je moguće da su ljudski ponos i ljudska oholost toliko moćni da čovjeka mogu spriječiti da barem pred smrt zazove moje ime i zavapi za spasenjem!
Može li ti biti svejedno gdje i kako ćeš provoditi vječnost, ako ti nije svejedno gdje i kako živiš ovaj kratki život? Ako ti nije svejedno – obrati se!
Obraćenje započinje okretanjem pozornosti sa sadašnjosti na vječnost, okretanjem pogleda sa svijeta na mene, okretanjem pozornosti sa svoje bespomoćnosti na moju neizmjernu moć.
Kad bi zaista, u srcu vjerovao u čudesno dobar vječni život u raju, učinio bi sve da dođeš u nj. Kad bi u srcu povjerovao da sam tvoje boli na sebe uzeo i da sam te svojim ranama već iscijelio – ozdravio bi.
Nitko se s takvom vjerom ne rađa.
Vjeru srca dajem kao dar onima koji me traže. Ako zaista želiš, još me uvijek stigneš pronaći.
Hoćeš li?
