Ovu sam knjigu odlučio napisati prvenstveno zato što o Svetoj Misi volim govoriti i pisati, zato što sam duboko uvjeren da je Euharistija 'najvažnija stvar na svijetu' te na koncu zato što mislim da o njoj premalo govorimo i još manje svjedočimo.
Ova je knjiga namijenjena osobito onima kojima Sveta Misa, iz bilo kojeg razloga, još nije postala duboka nutarnja potreba, istinsko duhovno iskustvo, istinski izvor i središte duhovnosti. U knjizi sam se potrudio iznijeti svoja iskustva koja sam godinama stjecao proučavanjem i razmatranjem knjigâ i dokumenata koji se bave liturgijom i iskustva koja sam stekao tijekom mnogih godina sudjelovanja u Svetoj Misi.
Ako se potrudimo, naći ćemo crkvene dokumente koji navode što moramo činiti kako bismo u Svetoj Misi sudjelovali djelatno i plodonosno, no ti isti dokumenti gotovo uopće ne spominju kako to trebamo činiti.
Tako, primjerice, navode da se za Misu moramo pripremiti ako u njoj želimo sudjelovati djelatno i plodotvorno, ali ne navode na koji način; navode da je nužno pamet uskladiti s glasom i surađivati s višnjom milošću, no ne i kako to činiti; navode da o našoj osobnoj raspoloživosti ovisi koliko i što ćemo na Misi primiti, no nije lako pronaći da negdje piše kako da tu raspoloživost postignemo...
Dakle, prilično je teško pronaći literaturu koja daje zadovoljavajuće odgovore na pitanje „kako” da nešto učinimo.
Svjestan sam da je Sveta Misa nepresušni zdenac za razmatranje i da je preda mnom još mnogo toga što treba otkriti i iskusiti. Dio onoga što sam do sada shvatio i iskusio nudim vama, dragi čitatelji, na promišljanje.
Dopuštam mogućnost da se neki suvremeni liturgičari neće složiti sa svim mojim promišljanjima jer i među njima ima onih koji o nekim, vrlo važnim dijelovima Svete Mise razmišljaju bitno drukčije od ostalih svojih kolega. Tu prvenstveno mislim na način na koji vjernicima predlažu da sudjeluju u pojedinim dijelovima Mise, posebno u trenucima neposredno nakon primanja pričesti.
U knjizi se usredotočujem na otkupiteljsku žrtvu, u kojoj na Misi sudjelujemo, jer smatram da se o toj tako važnoj temi nedovoljno govori.
Isus Krist je u svojoj muci sudjelovao potpuno: svim srcem, svom dušom, svom svojom tjelesnom, mentalnom i duhovnom snagom – svom svojom ljubavlju. Otkupio nas je svojom mukom, smrću i uskrsnućem jer nas ljubi, jer mu je stalo do nas.
U Svetoj Misi proslavljamo njegovo otkupljenje: njegovo otajstvo muke, smrti i uskrsnuća. A otkupljenje na najbolji način proslavljamo kad u njemu sudjelujemo djelatno i plodonosno prikazujući ga Ocu na određene nakane. Naše sudjelovanje uvelike ovisi o tome koliko poznajemo i ljubimo Boga i o tome koliko nam je stalo do vlastitog otkupljenja i do otkupljenja naših bližnjih. Ako nam je zaista stalo, ako zaista želimo crpsti vremenite i duhovne plodove otkupljenja, tada nam neće biti problem ispuniti pretpostavke koje nam Crkva sugerira. A svi se mi kad-tad nađemo u životnim situacijama u kojima nam je zaista stalo i u kojima smo spremni na posebne žrtve.
Nažalost, moram priznati da sam u određenom dijelu svog života mnoge Mise samo „obavio”. Tada nisam ni razmišljao o tome da Isusovu muku prikažem za sebe ili za nekoga drugoga, iskreno, s ljubavlju i pouzdanjem. A kad bih se našao u problemima, više sam se pouzdavao da će mi Bog pomoći po nekim drugim pobožnostima i molitvama.
Budući da knjigu prvenstveno namjenjujem običnim malim ljudima, odrekao sam se prevelikog objašnjavanja starozavjetnih žrtava i shodno tome obrisao nekoliko desetina stranica teksta. Starozavjetne žrtve ispunjene su u Isusovoj žrtvi i u svakoj se od njih može naći određena poveznica s misnom žrtvom. Nisam se previše raspisao ni o pashalnoj žrtvi zato što o njezinoj povezanosti s misnom žrtvom ima dovoljno kvalitetne i lako dostupne literature.
Uvjeren sam da će knjiga najviše koristiti onima koji se nalaze u određenim potrebama – koje možemo staviti pod ovaj zajednički nazivnik: „U ovoj mi situaciji može pomoći samo Bog” – i onima koji su spremni stati uz te ljude i biti im zagovornici kod Boga. Također, bio bih jako sretan kad bi se neki mladić, čitajući je, odlučio za svećenički poziv.
U svakom slučaju, čitatelju preporučam da iz knjige uzme ono što mu se čini za njega prihvatljivim i korisnim.
(KKC 1098; 1101; SC 11; KKC; KKC 133; KKC 1394; EE 11; KKC 1414; KKC 1264)
Sadržaj
Kupi tiskanu knjigu
Kupi e-knjigu
